“Zločin i kazna” je najpoznatiji i najčitaniji roman F. M. Dostojevskog kojim je stekao svoju slavu. Dostojevski u romanu Zločin i kazna dijeli istu temu, grijeha i iskupljenja kao i u svojim romanima Idiot i Braća Karamazovi dok je Silvije Strahimir Kranjčević u svojoj pjesmi Vizija spomenuo Rodiona Romanoviča Raskoljnjikova, glavnog lika ovog romana, te ga je iz lika ubojice plemenitih ciljeva pretvorio u lika revolucionara.
Dostojevski se u većini svojih djela bavi rastakanjem ruskog društva i obitelji. To ni u ovom romanu nije bio izuzetak jer nam Dostojevski priča o siromašnom studentu Raskoljnjikovu koji ubija staricu, lihvaricu Aljonu Ivanovnu i njezinu sestru Lizavetu kako bi postigao viši cilj i oslobodio ljude od nje i njezinog iskorištavanja tuđe nesreće.
Zbog planiranja tog ubojstva, izvršenja nauma, istrage u kojoj se zatvara i sužava krug dokaza oko ubojice, sudske presude i odsluživanja kazne se roman smatra kriminalističkim. No ovaj roman spada u nekoliko vrsta. Smatra se i psihološkim zbog toga što Raskoljnjikova prati detaljna psihološka analiza prije i poslije zločina pa sve do Sibira gdje odslužuje svoju kaznu.
Uz Raskoljnjikovljev život pratimo i živote alkoholičara Marmeladova i njegove obitelji koja se sastoji od njegove oboljele žene Katerine Ivanovne te njegove kćeri Sonje koja je žrtvovala sebe i svoj ugled za svoju obitelju.
Uz njih pratimo i obitelj Marfe Petrovne koja se, uz sve ostale likove koji simboliziraju siromaštvo i beznadnu bijedu, ističe kao svemoćni gospodar siromašnima te zbog takve podjele društva ovaj roman smatramo i društvenim. Konačno, ovaj roman se kreće i u filozofskom pravcu jer se cijeli roman odnosno glavni zaplet ovog romana-ubojstvo rađa zbog etičke teme u koju vjeruje sam Raskoljnjikov te ga upravo ta tema povezuje s većinom važnih likova.
Oblikovao je ideju o neobičnim ljudima tj. ljudima budućnosti koji su zbog svojih viših ciljeva spremni žrtvovati obične ljude tj. ljude sadašnjosti i time prekršiti najveću društvenu normu morala. Roman je podijeljen na šest dijelova i epilog. Ubojica i ubojstvo su nam predstavljeni već u prvom dijelu, a zatim se kroz ostalih pet dijelove postepeno razvija istraga i unutarnje borbe Raskoljnjikova.
Sam Raskoljnjikov se cijelo vrijeme bori sam protiv sebe; pokušava zavarati istražitelja Porfirija Petroviča dok se u isto vrijeme i želi predati upravo Porfiriju jer se konačno želi riješiti osjećaja krivnje i osjećaja da je još samo jedna uš i budala u tadašnjem društvu. Dostojevski nam time ostavlja otvorena etička pitanja: možemo li se dobrim djelima iskupiti za svoja loša djela, može li cilj opravdati sredstvo, ima li čovjek pravo uzeti u svoje ruke da kroji svijet i njegovu sudbinu te naposljetku ima li čovjek pravo prijeći granicu svetosti života.