Zločin i kazna jedno je od kompleksnijih djela ruske književnosti kada je u pitanju psihološka karakterizacija likova. Od želje za prihvaćenosti u društvu, moraliziranja, razmišljanja i planiranja zločina, pa sve do unutarnjih borbi likova i filozofskih rasprava, nijedan lik u ovom romanu nije “običan”.
U nastavku se nalazi detaljan popis svih važnijih likova u djelu te njihova detaljna analiza s uključenim citatima.
Rodion Romanovič Raskoljnjikov
Glavni lik romana. Svojom željom za nečim boljim pokreće cijelu radnju i uči nas da se svaki zločin i nedjelo mora platiti. Isprva je bio normalan mladić koji je došao u Petrograd kako bi postao pravnik želeći pomoći svojoj siromašnoj majci i sestri. S vremenom si više nije mogao priuštiti obrazovanje pa je smatrao da je jedini izlaz za to da ubije lihvaricu Aljonu Ivanovnu za kojom nitko ne bi žalio jer je bila zla. S vremenom shvaća da to nije bio motiv jer plijen nije ni pogledao. On je zapravo htio dokazati da on nije još samo jedan običan čovjek kako ih je zvao. Htio je dokazati da je neobičan i da nije budala, čak se uspoređivao i s Napoleonom. No njegova savjest nije dala mira ni njemu ni njegovu zdravlju te je ozdravio i prihvatio svoj život onakvim kakav je tek u zatvoru. Tamo je doživio svoju katarzu.
“bijaše on osobito lijep, krasnih tamnih očiju, tamnoplave kose, viši od srednjeg rasta, vitak i stasit.”
“Ja sam Rodion Romanovič Raskoljnjikov, bivši student, a stanujem u Schillovoj kući, ovdje u uličici, nije daleko odovud, broj 14.”
“Nije učestvovao ni u općim sastancima, ni u razgovorima, ni u zabavama, niti bilo u čemu. Učio je marljivo i zato su ga štovali, ali ga volio nije nitko. Bio je vrlo siromašan, a nekako naduto ponosan i nedruževan, kao da nešto taji u sebi. Gdjekojim se drugovima njegovim činilo, da ih sve smatra za djecu, gleda s visoka, kao da ih je sve pretekao i po razvitku, i po znanju, i po načelima, a njihova načela i interese drži za nešto niže.”
Marmeladov
Titularni savjetnik kojeg upoznajemo u krčmi. Bio je pijanac koji je propio svoj posao i obitelj. Kaje se zbog svega što je napravio, ali nedovoljno da bi se popravio i poboljšao život svoje obitelji. Umire jadnom smrću, no u tom trenutku se prikazuje kako je ipak imao ljubav bližnjih.
“Bio je to čovjek, koji je prevalio pedeset godina, srednjeg stasa, dobro razvijen, prosijed i velike ćele, lica nabuhla od neprestanoga pijančenja, žuta, dapače zelenkasta, i nabreklih vjeđa, iza kojih su sjale, kao rupice sitne, ali živahne crvenkaste oči. Ali nešto je u njega bilo jako neobično; u pogledu kao da mu je sjalo oduševljenje, pa i rasudljivost i um, ali u isti mah kao da je podrhtavalo i bezumlje. Odjeven je bio u stari, sasvim razderani crni frak, s kojega su popadala dugmeta. Samo se još jedno još nekako drži i njime se on zakopčava, jer očito ne če da se udalji od pristojnosti. Ispod prsluka od nankinga viri mu naprsnik, sav zgužvan, uprljan i poliven. Lice mu je po činovničkom običaju obrijano, no već davno, tako da su već stale izbijati sivkaste dlake.”
Katerina Ivanovna
Časnička kći koja je nesretnom sudbinom završila s Marmeladovim. Otac joj je bio cijenjen čovjek kojeg je uvijek svima hvalila i ponosila se njime. Oboljela je od tuberkuloze i u činu očaja ju je ona i ubila.
“Bila je strahovito isušena, prilično visoka i stasita žena, još uvijek krasne, zagasite plave kose i, stvarno, obraza, koji bijahu crveni od pjega.”
Sonja ili Sofja Semjonovič Marmeladov
Marmeladova kći. Bila je požrtvovna i sve bi dala za svoju obitelj. Tako je i postala prostituka zbog čega je morala napustiti svoju obitelj i nositi žutu ceduljicu. Bila je prva osoba kojoj je Raskoljnjikov priznao svoj grijeh i nije ga osuđivala već ga je žalila i htjela se brinuti o njemu. Krenula je s njim u Sibir i tamo ostala radeći kao poštena žena čekajući da on odsluži svoju kaznu.
“Sonja je mala rasta, osamnaest joj je godina,prilično je mršava, ali ljepuškasta plavka, osobito modrih očiju.”
“Bila je to Sofja Semjonovna Marmeladova… Sada je to bila skromno i dapače bijedno odjevena djevojka,sasvim još mlada, skoro nalik na djevojčicu, skromnog i pristojnog vladanja, jasnog, no ponešto zaplašenog lica. Na njoj je sasvim priprosta domaća haljinica, na glavi staromodan šeširić, jedino joj je u rukama suncobran kao i jučer.”
Petar Petrovič Lužin
Dvorski savjetnik, pravnik i skoro Dunjin muž. Bio je umišljen, okrutan i smatrao se dobročiniteljem. Njegova misao da je bolji od svakoga mu se ispriječila na putu da postane Dunjin muž jer je smatrao da on njoj time zapravo čini uslugu tako što će joj pokazati što znači imati dobar život.
“On je valjan i osiguran čovjek, služi na dva mjesta i ima već svoju glavnicu. Ima mu doduše već četrdeset i pet godina, ali je prilično ugodne vanjštine i može se još sviđati ženama, pa i uopće vrlo je solidan i pristojan, samo nešto mrk i nekako ponosit. No to se možda samočini tako, na prvi pogled.”
Razumihin ili Dmitrij Prokofjič
Jedini Raskoljnjikovljev prijatelj. Uz njega je bio od dana kada je počinio ubojstvo pa vjerojatno sve do smrti jer se oženio Dunjom.
“To je bio neobično veseo i druževan momak, dobar i prostodušan. Ali pod tom se prostodušnošću krila ozbiljnost i dostojanstvo. Najbolji njegovi drugovi su to shvaćali i svi su ga voljeli. Bio je jako bistar, iako zaista nešto priprost. Vanjštine je bio naočite: visok, mršav, vazda loše obrijan, crnokos. Znao se gdjekada kavžiti i bio na glasu kao snažan čovjek. Jedan put je noću u društvu, jednim zamahom, oborio stražara, visokog dvanaest vršaka. Piti je mogao bez kraja, ali je mogao i da uopće ne pije; mogao je vragovati do zla boga, ali je mogao da uopće ne vraguje. Razumihin je bio osobit još i po tom, što ga nikada nikakve nezgode nisu zbunjivale, i nikakve loše prilike, činilo se, nisu mogle njega slomiti… Bio je puki siromak i sam je samcat uzdržavao sebe, zarađujući novac svakojakim poslovima. Znao je nebrojene izvore, iz kojih je mogao crpsti zaradu.”
Lizaveta
Aljonina sestra i dobra Sonjina prijateljica. Smatrali su je slabom i predobrom da bi bila Aljonina sestra. Nikad se nikome nije suprotstavlja i bila je ponizna.
“Bila je visoka, nezgrapna, plaha, tiha djevojka, skoro idiotkinja, u dobi od trideset i pet godina, potpuna ropkinja svoje sestre, pred kojom dršće i koja čak trpi batine.”
Avdotja Romanovna ili Dunja
Raskoljnjikovljeva sestra.
“Avdotja je Romanovna vrlo lijepa, visoka, divna stasa, jaka, samouvjerena. To joj iskazuje svaka kretnja, a ipak to ne oduzima njezinim kretnjama ni mekoću ni draž. Licem nalikuje na brata, ali se može reći, da je krasotica. Kosa joj je tamnoplava, nešto svjetlija nego u brata, oči skoro crne, blistave, ponosite, au isti mah gdjekada, časomice, neobično blage. Blijeda je, ali joj bljedoća nije bolesna i lice joj sija svježinom i zdravljem. Usta su joj nešto malena, a donja je usnica, svježa i rumena, malčice iskočila unaprijed s bradom, – jedina nepravilnost na tom prekrasnom licu, koja mu uostalom daje neku osobitu značajnost i kao neku bahatost. Lice joj je uvijek više ozbiljno nego veselo, te zamišljeno; ali, kako pristaje tom licu smiješak, kako mu pristaje smijeh, veseo, mlad, slobodan!”
Puljherija Aleksandrovna
Raskoljnjikovljeva majka.
“Puljheriji Aleksandrovni ima doduše već četrdeset i tri godine, ali joj je lice još uvijek uščuvalo ostatke nekadašnje krasote, a i čini se ona mnogo mlađom, nego što je zbilja, kako to skoro svagda biva u žena, koje su do starosti očuvale vedar duh, svježinu dojmljivosti i časnu, čistu toplinu srca. Da usput reknemo: uščuvati sve to, jedino je sredstvo, da se ne izgubi krasota i u starosti. Kosa joj je već započela sijedjeti i rijediti se, sitne se vraske odavno navraskale oko očiju, obrazi upali i osušili se od brige i jada, a ipak je to lice krasno. To je slika i prilika Dunječkina lica, ali prije dvadeset godina, i to bez ovakve donje usne, koja u nje ne iskakuje unaprijed. Puljherija je Aleksandrovna čuvstvena, ali ne do otužnosti, plaha je i popustljiva, ali samo donekle; mnogo može da dopusti, na mnogo može da pristane, dapače i na ono, što joj je protivno uvjerenju, no uvijek je postojala jedna linija časti, načela i krajnjih uvjerenja, preko koje je nikakve prilike ne bi mogle primorati da prekorači.”
Porfirij Petrovič
Razumihinov stric i glavni istražitelj u ubojstvu Aljone i Lizavete Ivanovne.
“To je čovjek od trideset i pet godina, niži od srednjeg rasta,pun i dapače s trbuščićem, obrijen, bez brkova i bez zalizaka, kratko ošišane kose na velikoj, okrugloj glavi, koja se nekako osobito zaokruglila i ispupčila na zatiljku.punačko,okruglo lice, s nešto zatubastim nosom, bijaše boležljive, tamnožute boje, ali prilično živahno i dapače podrugljivo. Bilo bi štoviše i dobrodušno, kad ne bi smetao izražaj u očima, u kojima je neki židak vodeni sjaj, a pokrivene su skoro bijelim, treptavim trepavicama, kao da nekom namiguje.”
Andrej Semjonovič Lebezjatnjikov
Lužinov i Katerinin sustanar.
“…jedan od prvih mladih progresista, te igra dapače znatnu ulogu u nekim jako zanimljivim, fantastičnim društvima.”
“Taj je Andrej Semjonovič malokrvan, skrofulozan čovjek, niska rasta, u nekoj je službi, neobično je plav, sa zaliscima u obliku kotleta, i on se silno dići njima. A usto ga i skoro navijek bole oči. Srca je prilično blaga, ali govor mu je jako samopouzdan, gdjekada i jako nadut, a to je, kraj onakve spodobice njegove, skoro svagda smiješno. … On je jedan iz one bezbrojne, raznolike čete ništavaca, crknute nedonošćadi i nedoučenih uobraženjaka, što mahom pristaju uz najpomodniju ideju, koja je u prometu, da je odmah zagade i da za čas izvrgnu ruglu sve,čemu je gdjekada i oni sami najodanije služe.”
Arkadij Ivanovič Svidrigajlov
Dobar čovjek, ali je bio pedofil pa se ne smatra baš dobrim. Istinski je volio Dunju i pobrinuo se za Sonju i njenu braću i sestre kada je to najviše bilo potrebno.
“To je neko neobično lice, nalik na krinku: bijelo, rumeno, rumenih, crvenih usana, svijetlomodre brade i još prilično guste svijetle kose. Oči su mu i suviše modre, a pogled njihov pretežak i ukočen. Nešto je užasno neprijatno na tom krasnom licu, neobično mladom, ako se sudi po godinama. Odjeća je na Svidrigajlovu gizdelinska, ljetna, laka, a osobito se on gizda rubeninom. Na prstu mu je golem prsten s dragim kamenom.”